Pripovijesti crnogorske i primorske (SKZ 177, 1924) — vrlo dobro očuvan primerak

Srpska književna zadruga, broj 177. Beograd 1924. Tvrd povez u izvornom Zadruginom plavosivom platnu sa bogatim crnim ornamentalnim okvirom, ćirilica. Na korici stoji „skupio i složio Stjepan Mitrov Ljubiša". ⚠️ Napomena: postoji više primeraka ove knjige; ovaj je vrlo dobro očuvan, korica mu je čista i bez mrlja. Stjepan Mitrov Ljubiša (1824—1878) je pisac Boke i Paštrovića — čovek koji je u srpsku književnost uneo jezik i svet primorja onako kako ih niko pre njega nije zapisao. Bio je i političar: predsednik Dalmatinskog sabora i poslanik u bečkom parlamentu, dakle čovek koji je za svoj kraj radio i perom i u skupštini. Zbog načina na koji priča — kratko, oporo, sa poentom koja padne kao presuda — često ga zovu „primorskim Njegošem" u prozi. Njegove pripovijesti nisu izmišljene priče nego prerađena predanja Boke i Paštrovića: „Kanjoš Macedonović", „Skočidjevojka", „Šćepan Mali", „Prodaja patrijare Brkića", „Pop Andrović novi Obilić", „Krađa i prekrađa zvona", „Gorde ili kako Crnogorka ljubi". Na kraju knjige je rečnik neobičnijih reči — koji je, kod Ljubiše, gotovo pola zadovoljstva. Za jezik su te priče poseban događaj. Ljubiša je pisao govorom svoga kraja, sa rečima koje se drugde ne čuju, i upravo zato ga i danas čitaju i lingvisti, a ne samo ljubitelji književnosti. Očuvanost je vrlo dobra. Platno je čisto i celo, BEZ MRLJA, ornamentalni okvir pun i potpuno oštar, povez čvrst i ravan, blok celovit i neodvojen. NEDOSTACI: gornji levi ugao ima sitno okrznuće, gornja ivica uz hrbat je blago potamnela, gornji desni ugao lako oštećen. Stanje je takođe ocenjeno kao vrlo dobro.