Marko Sanader
Odiseja — Homerova, Nolanova ili svih nas?
Uvod: brojke i činjenice
Piše: Marko Sanader ·

Šta o Nolanovoj „Odiseji“ kažu filmski kritičari, stručnjaci za antičku književnost, bioskopske blagajne i publika — pregled pre nego što zaronimo u sam ep.
Film „The Odyssey“ („Odiseja“) Oskarom nagrađivanog reditelja Kristofera Nolana imao je dugo očekivanu svetsku premijeru 6. jula 2026. godine u Londonu.
Kontroverze pre premijere
Film je i pre premijere izazvao brojne kontroverze, koje su se uglavnom odnosile na glumačku postavu. Izbor tamnopute glumice Lupite Nyong’o za ulogu Helene Trojanske i transrodnog glumca Elliota Pagea za, kako se tada mislilo, ulogu Ahila (u filmu Page tumači lik Sinona, dok se Ahil uopšte ne pojavljuje) izazvao je, najblaže rečeno, oprečne komentare na internetu. Oštre polemike odslikavaju sukob stavova (američke) desnice, koja se protivila ovakvom izboru glumaca, i levice, koja je kasting podržala, ali i onih koji su smatrali da izbor glumaca ne igra bitnu ulogu u konačnom uspehu filma.
Ipak, posmatranje ovako burnih reakcija na glumačku postavu isključivo kroz prizmu sukoba političkih stavova bilo bi površno i opasno pojednostavljenje.
U jednom od narednih članaka biće obrađeno pitanje kastinga — i koliko se izbor glumaca zapravo uklapa u rediteljski koncept koji je Nolan odabrao za svoju interpretaciju Homerovog epa.
Vreme je za svođenje računa
U vreme pisanja ovog članka (novembar 2026), „Odiseja“ je u najvećoj meri završila svoj bioskopski život. Još u septembru je, prvi put od premijere, u Americi ispala sa nedeljne liste deset najgledanijih filmova za vikend. U životnom ciklusu filma kraj bioskopskih projekcija znači da će film polako preći na striming platforme i televiziju.
Time je došao pravi trenutak da se svedu računi o ovom filmskom ostvarenju.
Šta kažu filmski kritičari
Filmski kritičari gotovo nepodeljeno pozitivno ocenjuju film.
Peter Bradshaw u listu „The Guardian“ Nolanovo dostignuće naziva „božanskim“.
Clarisse Loughrey u listu „The Independent“ „Odiseji“ dodeljuje epitet „najboljeg Nolanovog filma do sada“.
Kevin Maher u listu „The Times“ opisuje „Odiseju“ kao „remek-delo u svakom smislu“.
Manohla Dargis u listu „The New York Times“ opisuje film kao „klasik, potresnu afirmaciju umetnosti i film u svojoj čistoj formi“.
David Rooney u časopisu „The Hollywood Reporter“ kritikuje pojedine scene kao „dosadne prelaze koji zaustavljaju tok radnje“, a ceo film kao „strukturalno nespretan“.
Glas struke
Mišljenja stručnjaka iz oblasti antičke književnosti mnogo su raznovrsnija od mišljenja filmskih kritičara.
Profesori sa Univerziteta u Kembridžu (Cambridge Classicists) uglavnom imaju pozitivan stav o filmu, uz rezervu da su izostavljeni određeni ključni aspekti epa (tekst Univerziteta i video-razgovor).
Dr Scott J. Masson, profesor engleske književnosti, na svom YouTube kanalu LitProf u više videa izneo je vrlo skeptičan pogled na film. Masson ističe da Nolan potpuno izostavlja suštinu Homerove „Odiseje“.
Profesor klasičnih jezika i književnosti sa Univerziteta u Oksfordu Armand D’Angour u stručnom komentaru ističe da u Nolanovoj „Odiseji“ ima „malo homerskog i gotovo ništa grčkog“.
Ipak, najoštriju kritiku struke Nolanovom filmu uputila je dr Emily Wilson, profesorka klasičnih studija na Univerzitetu u Pensilvaniji. Wilson je prva žena koja je prevela „Odiseju“ na engleski jezik. Posebno je zanimljiv njen komentar, s obzirom na to da je Nolan istakao kako je upravo njen prevod koristio pri pisanju scenarija za film.
Nakon što je pogledala film, Wilson je za „London Review of Books“ napisala opsežnu i izrazito negativnu kritiku, u kojoj film opisuje ovako:
Mešavina grandioznosti i površnosti. Filmu fali psihološka, emotivna, politička i etička dubina koja Homerov ep čini grandioznim. Narativ je jeftini trik. Bilo bi me sramota da sam napisala i jedan deo ovog scenarija.
Emily Wilson, London Review of Books
Film je izazvao i komentare stručne javnosti u Srbiji. Dr Danko Kamčevski, anglista, teoretičar književnosti i pisac, u seriji od tri članka daje negativan osvrt na Nolanovu filmsku interpretaciju „Odiseje“, ali i na odnos Zapada prema Homeru (prvi, drugi i treći deo).
Milan Nikolić, filolog opšte i komparativne književnosti, novinar i aktivista, izneo je pozitivnu kritiku, govoreći da film uspeva da prenese dubinu Homerovog epa savremenoj publici.
Bioskopske blagajne
Na kraju, treba se osvrnuti i na prijem filma kod publike. Prihodi od prodaje karata u bioskopima su impresivni.
U trenutku pisanja ovog članka ukupni prihod od prodaje karata premašio je 1,8 milijardi dolara. Od toga se procenjuje da je preko 625 miliona dolara domaća zarada (SAD i Kanada), dok je u ostatku sveta prihod procenjen na približno 1,177 milijardi dolara. Uz budžet za produkciju od 250 miliona dolara, zarada filma je više nego dobra. Zapravo, film je doneo najveću zaradu u sto petnaest godina dugoj istoriji studija „Universal Pictures“, producentske kuće koja je stala iza projekta „Odiseja“. „Odiseja“ je ujedno i finansijski najuspešniji film u Nolanovoj dosadašnjoj karijeri.
„Odiseja“ je najgledaniji film svih vremena u kategoriji filmova sa R-rejtingom. (R-rejting, tj. „Restricted“, dobijaju filmovi koji sadrže scene eksplicitnog nasilja, seksualnog sadržaja i/ili vulgarnog rečnika, pa stoga nisu primereni maloletnim licima. Maloletnici ne mogu prisustvovati prikazivanju takvih filmova u bioskopu bez pratnje punoletne osobe.)
Ocene publike na internetu
Na sajtovima koji se najčešće smatraju relevantnim za ispitivanje reakcija publike na film javljaju se zanimljivi rezultati.
Na sajtu IMDb „Odiseja“ ima ocenu 8,4/10 i trenutno je na 70. mestu liste 250 najbolje rangiranih filmova. Prosečan rejting na IMDb-u je 6,4/10.
Ocene na sajtu Rotten Tomatoes pokazuju da je film gotovo univerzalno dobro prihvaćen.
Filmska kritika (Tomatometer) daje ocenu 94%, uz komentar da „oživljavajući drevnu avanturu uz veličanstveni zamah i vrhunski doprinos impresivne glumačke ekipe, ‚Odiseja‘ Kristofera Nolana prožima mit iskonskim ljudskim osećanjima“.
Ocena publike (Popcornmeter) kreće se između 87% i 96%. Mišljenje publike moglo bi se sažeti rečima da je u pitanju „filmski ep stvoren za najveća bioskopska platna. ‚Odiseja‘, uz tehničku preciznost i neobuzdanu grandioznost, dokazuje da ne postoji filmski stvaralac poput Kristofera Nolana koji bi bolje mogao da upravlja Odisejevim putovanjem ka kući“.
Ocene sa sajta Rotten Tomatoes treba pažljivo tumačiti. Njihovo ograničenje je to što korisnik može dati samo binarnu ocenu (dobar — fresh, loš — rotten). Time se pokazuje konsenzus korisnika sajta — koliko njih se složilo da je film dobar, odnosno loš. Na primer, ocena 80% ne meri jačinu pozitivne ocene filma, već samo to da se 80 od 100 korisnika sajta složilo da je film dobar (makar mu dali i ocenu 6/10, što se smatra graničnom vrednošću između dobrog i lošeg filma).
Metacritic, za razliku od sajta Rotten Tomatoes, meri intenzitet ocene filma, odnosno koliko snažno publika ocenjuje film kao dobar.
Metacritic posebno izdvaja ocenu filmskih kritičara i ocenu korisnika sajta (opšte publike). Ocena kritičara daje veći ponder (težinu u ukupnoj oceni) renomiranim kritičarima ili publikacijama (npr. „The New York Times“). Svaka ocena ulazi u tako izračunat prosek, koji se potom pretvara u numeričku vrednost od 0 do 100. Ako film na sajtu Metacritic ima ocenu 80, to je približnije zaključku da renomirani filmski kritičari vrednuju film sa 80/100 (ili 8/10). Ocena kritike za film „Odiseja“ je 88, što znači da film spada u kategoriju „Universal Acclaim“ („tamnozelena kategorija“), u koju spadaju najbolje ocenjeni filmovi (ocena između 81 i 100).
S druge strane, Metacritic prikazuje ocenu publike (User Score) kao aritmetičku sredinu ocena svih registrovanih korisnika sajta, koji se ne tretiraju kao filmski kritičari i publicisti, već kao „obični gledaoci“. Korisnici mogu dati filmu ocenu od 0 do 10.
„Odiseja“ ima ocenu publike (User Score) 5,7 — oko 55% pozitivnih, 35% negativnih i 10% neutralnih ocena.
Raskorak između kritike i publike
Ovakav raskorak između ocena kritike i publike nije jedinstveni fenomen koji se javlja kod „Odiseje“. Takav raskorak u ocenama profesionalne kritike i opšte publike naziva se „review bombing“. Publika daje negativne ocene filmu usled faktora kao što su kontroverze koje prate sam film, dok se kritika fokusira isključivo na umetnički i tehnički kvalitet filma.
Više o fenomenu „review bombing“ možete pročitati na portalu „The Conversation“ i u listu „The Guardian“.
U narednim nastavcima
Nakon pregleda kritika, zarade i prijema kod publike, u seriji članaka prolazićemo kroz tematiku Homerovog epa i Vergilijevu „Eneidu“ kao bitnu stavku Nolanovog filma, i analizirati i knjigu i film kroz koncept „Puta heroja“ — narativni okvir koji nam može pomoći da shvatimo koji su osnovni motivi epa i filma, i gde se ep i film suštinski razilaze.
Izvori
- Peter Bradshaw, kritika filma — The Guardian
- Clarisse Loughrey, kritika filma — The Independent
- Kevin Maher, o filmu — The Times
- Manohla Dargis, kritika filma — The New York Times
- David Rooney, kritika filma — The Hollywood Reporter
- Univerzitet u Kembridžu — tekst o Homerovoj „Odiseji“ i video-razgovor
- Dr Scott J. Masson — YouTube kanal LitProf
- Armand D’Angour, stručni komentar — Univerzitet u Oksfordu
- Emily Wilson, kritika filma — London Review of Books
- Dr Danko Kamčevski, serija tekstova — I deo, II deo, III deo
- Milan Nikolić, osvrt na film — video na YouTube-u
- O fenomenu „review bombing“ — The Conversation i The Guardian